Search
  • Maja Mahovlić

Jeste li Sprinter ili Mislilac (i kakve to veze ima s vašim javnim nastupom)?

Iako smo već govorili o tome kakva je uloga neverbalne komunikacije odnosno, mirnog tijela u kontekstu javnog nastupa, ne mogu dovoljno naglasiti tu važnost, stoga ćemo se još malo zadržati na ovoj temi, ovoga puta promatrajući naše instinktivne reakcije i kakve veze one imaju s javnim nastupom?


Naša reakcija na javni nastup često puta je uvjetovana reakcijom našeg reptilskog mozga. Reptilski mozak je najstariji dio mozga čija je primarna funkcija održati nas živima pod svaku cijenu. U pitanju je čisti instinkt, nagon za samoodržanjem.


Vjerni ‘reptil čuvar’


U vrijeme kada su opasnosti za čovjeka bile vrlo jasne (primjerice, napad divlje životinje), naš reptilski mozak s lakoćom je obavljao svoju zadaću. Danas, stvari su malo kompliciranije: možda egzistencijalno stojimo puno bolje od naših špiljskih predaka i ne moramo bježati od medvjeda, ali to ne znači da opasnosti ne vrebaju u prometu, na radnom mjestu, u međuljudskim odnosima.


Reptilski mozak ne zanima pretjerano jesmo li se naglo uplašili žohara na kuhinjskim pločicama ili naleta automobila, je li ozbiljno ugrožen naš goli život ili naš identitet (ego). Poput vjernog psa čuvara, reptilski mozak pomno prati naše fizičke reakcije i ovisno o njihovom intenzitetu aktivira ‘fight or flight mode’ (borba ili bijeg).


Možda ovo na prvi pogled nema veze s temom javnog nastupa, osim ako se istog panično ne bojite. Za neke ljude pitanje javnog nastupa doista predstavlja pitanje ‘života ili smrti’ i reptilski mozak će učiniti sve što može da ih zaštiti od te strahote.


Na tragu toga, ako se jako bojite javnog nastupa, za reptilski mozak poruka je kristalno jasna: u pitanju je životno opasna situacija od koje vas treba spasiti pod svaku cijenu! Je li vaš mali reptil doista toliko snažan ili opasnost javnog nastupa primarno procjenjuje vaš neokorteks (dio mozga zadužen za promišljanje pa tek onda djelovanje), otkrit ćemo ako prvo napravimo kratku vježbu…


Što ste prvo napravili kad je…?


Jeste li se ikada našli u vrlo opasnoj i stresnoj situaciji? Pritom mislim na one situacije koje nas uvijek iznenade, na koje se gotovo nikad ne možemo pripremiti.


Možda ste ponekad razmišljali i zamišljali kako biste pritom reagirali (a zatim sami sebe u praksi iznenadili potpuno suprotnom reakcijom).


Primjer jedne takve situacije je potres koji je 22. ožujka pogodio Zagreb i okolicu.


Kada smo suočeni s iznenadnim i vrlo stresnim situacijama, skloni smo reagirati na jedan od dva načina: ili primarno fizički (vikanjem, trčanjem, bježanjem, napadom) odnosno ‘fight or flight’ modom ili pak primarno mentalno (snažna angažiranost neokorteksa: milijun misli i ideja koje se roje u sekundi uz potpuni izostanak fizičke reakcije).


Primjerice, nedavni potres u Zagrebu neke je ljude iste sekunde natjerao na bijeg iz domova, dok su drugi ukipljeno stajali u svojim sobama razmišljajući ‘što se to dovraga događa i je li ovo desno nosivi zid’?


Tko ste: Sprinter ili Mislilac?


Ako ste se ikad našli u situaciji koja je na neki način slična, vrlo dobro pamtite svoju reakciju: je li vas ona momentalno nagnala na skok, trk, bijeg, vrisak? U tom slučaju, vi ste Sprinter i vaša tjelesna reakcija poslala je jasnu poruku reptilskom dijelu mozga.


Jeste li par trenutaka nepomično šutke stajali na mjestu prije nego što ste odlučili na neki način i fizički reagirati? To znači da ste Mislilac i vaš neokorteks preuzeo je kormilo kako bi promislio pa tek onda odlučio što ćete učiniti.


Sprinteri i Mislioci, očekivano, reagiraju različito i u kada su u pitanju neugodne situacije koje nisu nužno opasne po život (primjerice, javni nastup).


Je li bolje biti Sprinter ili Mislilac?


Ljudi u nepredvidivim situacijama reagiraju instinktivno i ne možete baš puno učiniti oko toga. Je li vaša reakcija dobra ili loša, ovisi prije svega o kontekstu.


Primjerice, zamislite dva čovjeka koji lutaju po prirodi i iznenada se nađu oči u oči s gladnim gepardom. Jedan čovjek odmah se daje u bijeg, a drugi nekoliko sekundi stoji na mjestu i procesuira što se uopće događa. Pogleda li oko sebe, u blizini će ugledati stablo na koje se može popeti. To će mu spasiti život, a usput će pomoći i njegovom kolegi ‘bjeguncu’ jer će na par trenutaka okupirati gepardovu pažnju.


Međutim, kad-tad gepard će odustati od pokušaja penjanja na stablo i dat će se u trk za Sprinterom. S obzirom da gepardi mogu juriti i do 110 km/h (dok najbolji svjetski sprinteri trče oko 40ak kilometara na sat), jasno je tko će u ovoj priči izvući deblji kraj čak i ako gepard ne odluči dati svoj maksimum.

S druge strane, zamislimo sada da stabala uopće nema u blizini, ali da je reakcija dva čovjeka ostala ista: Sprinter se dao u bijeg, dok je Mislilac par trenutaka stajao ukipljen na mjestu. Jasno je tko će završiti kao gepardov ručak, a tko će izvući živu glavu.


Životinjski svijet vrvi ovakvim primjerima. Suočene s opasnošću, antilope se bez previše razmišljanja daju u munjevit trk, dok se brojni gušteri najprije ukipe, kako bi ocijenili u kojem je pravcu bolje klisnuti. Pojedini mali sisavci spašavaju život tako što se bace na leđa i prave mrtvi u blizini predatora dok mačka stjerana u kut izvlači pandže i napada.


Predivna snaga reptilskog mozga


U iznenadnim opasnim i stresnim situacijama ne reagiramo uvijek onako kako bismo željeli, već na način koji naš mozak smatra prikladnim. U pitanju je predložak, način na koji smo ‘umreženi’ reagirati. Ponekad će nas takva reakcija spasiti, ali već u drugom scenariju može se pokazati pogrešnom.


Prije nego što naše instinktivne reakcije povežemo s javnim nastupom, pozabavimo se malo time što se događa na relaciji tijelo – um u stresnim situacijama.


Ljudi kojima je iznenadni događaj ‘okidač’ za fizičku reakciju osjećaju strahovitu navalu adrenalina. Upravo je to gorivo koje im omogućava da cijelo svoje tijelo upregnu u spašavanje svog ili tuđeg života. Dobar primjer je nevjerojatna hrabrost majke koja spašava svoje dijete od sigurne smrti, iako fizički nije dorasla takvom izazovu u normalnim okolnostima. Ili primjer osobe koja će iz gorućeg automobila izvući vozača ne razmišljajući o tome da i sama može stradati u plamenu.


Tek nakon što ‘akcija’ završi, Sprinteri će biti u stanju procesuirati što se zapravo dogodilo i osvijestiti svoju reakciju.


Tjelesna reakcija – ‘okidač’ za mozak


Kada smo suočeni s ovakvim ili sličnim situacijama, imamo ili-ili situaciju: ili dominira naš reptilski mozak koji momentalno aktivira naše tijelo ili pak dominaciju preuzima neokorteks koji daje prednost promišljanju pa tek onda djelovanju. Prostora i vremena za suradnju nema previše, stoga će jedan dio mozga uvijek preuzeti dominaciju. O čemu to ovisi? O tjelesnoj reakciji koja je ‘okidač’ za aktivaciju određenog dijela mozga.


Nemojte ovakve reakcije tumačiti kao pitanje inteligencije! Riječ je naprosto o tome da pojedini ljudi u stresnim situacijama snažnije tjelesno reagiraju i time lakše dozivaju u pomoć reptilski dio mozga. S druge strane, želite li racionalno odvagnuti opasnost, trebali biste poraditi na tome da tijelo ostane smireno što je više moguće.


Ovakva odluka nije moguća jednom kada stresna situacija već nastupi.


Ono što možemo je: raditi na upoznavanju i kontroli svoga tijela u mirnim i sigurnim uvjetima. Dobra priprema za javni nastup ne počinje u trenutku kada znate da morate javno nastupati, već u trenutku kada javni nastup još nije na pomolu!


Sprinter vs. Mislilac u javnom nastupu


U javnom nastupu, prednost neupitno imaju instinktivni Mislioci.


Izostanak naglih tjelesnih reakcija omogućava im puni misaoni kapacitet i brz razvoj strategija koje će pomoći da se stresna situacija riješi na najbezbolniji mogući način.


Ipak, Mislioci nisu imuni na stres i tremu. Njihova tjelesna paraliziranost isprva jest prednost, ali također može biti frustrirajuća. Mnogi Mislioci žale se da su prilikom javnog nastupa ‘previše ukočeni’ i da ‘ne znaju što bi s rukama ili nogama’.


Za razliku od njih, Sprinteri itekako dobro znaju što bi s rukama i nogama: ima ih u svim smjerovima! Koračaju gore dolje po pozornici, mašu rukama, bore se sa znojnim dlanovima i hvatanjem zraka (plitko disanje, sjećate se?), a nerijetko i pričaju toliko brzo da graniče s blebetanjem.


Za Sprintere su prije javnog nastupa tipične izjave „Ma samo da ovo završi“, „Samo da to odradim“, a nakon javnog nastupa „Uopće ne znam što sam rekao/rekla“ ili „Cijeli nastup mi je u izmaglici“. To je potpuno normalna reakcija kada tijelo snažno dominira nad umom u stanju visokog stupnja stresa.


Kako izvući najbolje iz sebe u javnom nastupu?


Sprinterima njihova pretjerana tjelesna reakcija doista predstavlja velik problem u kontekstu javnog nastupa. Da bi mogli normalno funkcionirati u takvim okolnostima, oni se prvenstveno moraju pozabaviti smirivanjem svoga tijela.


S obzirom da govorimo o događaju koji Sprinterima predstavlja okidač za instinktivnu fizičku reakciju, jasno je da smirivanjem tijela neće moći baviti u kratkom roku neposredno pred javni nastup već tjednima ili mjesecima ranije i kontinuirano, kako bi se stigla razviti nova navika koja će djelovati umirujuće na njihov instinktivni poriv.


Za Sprintere je prakticiranje usporenih tjelesnih pokreta, o kojima smo već govorili, imperativ! Pomoći će im i vježbe dijafragmalnog disanja te čitanje na glas kako bi usporili svoj tempo pričanja (čitanje nas prisiljava i navikava da osjetno sporije i razgovjetnije izgovaramo riječi).


Mislioce će njihov živahni um lakše suočiti s javnim nastupom. Ipak, žele li prevenirati nuspojave koje prate njihov nastup (pretjerana ukočenost, usporenost, monotonija), trebali bi dugoročno poraditi na tjelesnim pokretima koji demonstriraju otmjenost i samopouzdanje.


Mislioci bi itekako trebali razviti gestikukaciju (kojom njihovi kolege Sprinteri raspolažu u ogromnim količinama), ali i posvetiti vrijeme usavršavanju vještina kao što su improvizacija, interakcija s publikom i aktivno slušanje, kako bi unijeli dinamiku u svoje nastupe.


Više o tome u sljedećim tekstovima, a do tada, promišljajte o svojim instinktivnim reakcijama i nemojte ih promatrati kao mane, već razmislite o tome koliko su vam puta pomogle u životu i kako je dobro što ste ponekad reagirali baš tako kako jeste.




20 views

ProPR, Ilica 71, Zagreb
Radno vrijeme:
PON - PET 09:00 - 17:00

© Copyright - ProPR